Selo Gostuša nadomak Pirota, na 2 km od samog Zavojskog jezera, je mesto koje mora da se poseti ako ste u tom kraju. Selo je karakteristično po krovovima od kamenih ploča, koje su jako interesantne stručno i vizuelno.

Selo je poslužilo mnogim organizacijama civilnog sektora kao i državnim institucijama da opravdaju fondove i pišu projekte vezano za ovo selo, ali od toga meštani kažu da nisu videli nikakvo poboljšanje u životu.

Album sa fotografijama i svim detaljima iz teksta pogledajte na linku:

http://www.facebook.com/pg/Ni%C5%A1ka-Inicijativa-189119381702307/photos/?tab=album&album_id=624190308195210

Brojne institucije su se hvalile ovim selom i turističkim potencijalom, dok se zavod za zaštitu spomenika iz Niša angažovao da kroz svoje projekte uradi “Velike stvari” za ovo mesto. Evo priče iz samog sela, priče ljudi i života kroz video snimak i album sa fotografijama. Poslušajte na snimku šta kažu građani.

Po rečima meštana sa kojima smo pričali, selo je zaboravljeno od strane institucija. Sumiraćemo izjave i priču u prvom licu da bi stekao bolji i realniji utisak:

“Plaćamo poreze na poljoprivredno zemljište kao prvu klasu, ne znamo više ni gde su nam njive i šume. Atarski putevi zapušteni, penzija mi je 14.000 a godišnji porez na imovinu oko 21.000. Nudili da nam država uzme zemlju za 1000 dinara po hektaru. Novi porezi uvedeni oko 2014. godine jer je ovo etno selo dok se poljoprivredno zemljište tretira kao “prva kategorija” pa je samim tim skupo kao u Vojvodini.  Imamo jedan kontejner na početku sela, a selo je preko 2 km dugo, kamion ne može da uđe u selo, pa nosimo na ruke đubre na početak sela. Nijedna institucija nam nije ništa pomogla u životu. Plaćamo TV pretplatu, signal za televiziju nemamo, morali smo da saznajemo oko Korone detalje tako što nam ljudi prepričavaju. Nemamo prodavnicu u selu. Obraćali smo se vlastima u Pirotu, ali nema vajde. Urađena je samo fasada crkve i malo u unutrašnjosti. Vodu nemamo, kanalizaciju nemamo, put kroz selo star i neuređen. Dolaze i slikaju se, obećavaju a na kraju ništa. Ima samo nekoliko kuća koje su obnovljenje sa nekim fondovima, ali to je oko pet kuća u celom selu. Krovovi će da nestaju jer nema majstora za njih, dok iz zavoda za zaštitu spomenika nam govore da ne menjamo jer je ovako starinski bolje, a to što nam kuće kisnu i propadaju njih baš briga”

 

 

 

 

Author