Režim kontinuiteta nakon 25 godina: Srbija između mafijaške države i autoritarnog populizma Društveno-politička stvarnost Srbije 2025. godine je kopija mračne prošlosti, ne samo iz vremena Slobodana Miloševića, već i iz mnogo opasnijih ideoloških matrica koje su obeležile 20. vek.
Umesto demokratske konsolidacije nakon 5.oktobra 2000- te i kratkog perioda od par godina, Srbija je svedok regresije u pravcu autoritarnog populizma, sistemske korupcije i institucionalne degradacije. Aktuelna vlast, predvođena Aleksandrom Vučićem, je ekvivalentna mafijaškim strukturama i nacionalsocijalističkim metodama kontrole, propagande i represije.
Mafijaška država: Privatizacija institucija Politički analitičari i drugi kredibilni društveno politički akteri tvrde da je Srbija danas „kartel država“ u kojoj se moć ne zasniva na zakonima, već na lojalnosti, strahu i interesima. Korupcija je metastazirala u sve pore društva — od pravosuđa do obrazovanja. Institucije su pretvorene u produžene ruke partijske mašinerije, a javni resursi se koriste kao sredstvo političke trgovine.
Slučajevi prebijanja građana i studenata, neosnovanih privođenja, profesora, studenata i građana, koji štrajkuju glađu u pritvoru, otvorene pretnje ubistvom preko režimskih javnih medija, simbol su sistemske represije nad neistomišljenicima! Ovakav model vlasti podseća na mafijaške strukture: hijerarhijski sistem u kojem se poslušnost nagrađuje, a neposlušnost kažnjava.
Umesto zakona, vlada „reč vođe“. Umesto transparentnosti, dominira strah i ucena. Umesto javnog interesa, sve se svodi na ličnu korist i kontrolu. Nacionalsocijalistički obrasci: Propaganda, kult ličnosti, neprijatelj iznutra Vučićev režim koristi metode nacionalsocijalističke ideologije: masovna propaganda, kult ličnosti, fabrikovanje unutrašnjih neprijatelja i mobilizacija kroz strah. Mediji su pod potpunom kontrolom, opozicija se demonizuje, a studenti i građani— koji predvode proteste — nazivaju se „stranim plaćenicima“ ili „rušiteljima države“. Kao i u nacionalsocijalističkim režimima, vlast se obraća „pravim građanima“ — lojalnim, poslušnim, zavisnim. Ponude poput jeftinih stanova, subvencija i zapošljavanja u javnom sektoru usmerene su isključivo ka glasačkoj bazi, dok se kritički nastrojeni građani marginalizuju i targetiraju kao pretnja.
Povezanost sa starim strukturama: Reinkarnacija režima Aleksandar Vučić nije politički novajlija. Njegova karijera počela je u Radikalnoj stranci Vojislava Šešelja, a tokom devedesetih bio je ministar informisanja u Miloševićevom režimu — direktno odgovoran za medijsku cenzuru, pogibiju radnika RTS-a u toku bombardovanja i progon novinara.
Ta ideološka i kadrovska povezanost sa tadašnjim strukturama nije slučajna, već sistemska. Mnogi akteri iz Miloševićevog vremena danas su deo vlasti, u novim odelima, ali sa istim mentalitetom.
Zaključak: Srbija na ivici
Srbija se danas nalazi na raskrsnici između građanske pobune i sistemske represije. Studenti, kao i 2000. godine, ponovo predvode otpor, sa ujedinjenom opozicijom koju na sve načine vlast i neke druge strukture žele da marginalizuju.
Režim pokazuje znake nervoze, ali i spremnost na represivne mere koje, uveliko, primenjuje. Pitanje koje se postavlja jeste: da li će građani, kao 5. oktobra, ponovo ustati protiv sistema koji ih guši — ili će se autoritarni model dodatno učvrstiti, uz pomoć straha, propagande i korupcije?
Autor teksta je Dejan Petrović, učitelj iz Niša
